Hurtado de Mendoza [urta'δo δe mendo'ϑa], Diego de, španjolski humanist i diplomat, pjesnik i prozni pisac (Granada, 1503 – Madrid, 13. VIII. 1575). Pripadnik najvišega plemstva, osoba široke kulture i bibliofil, carski veleposlanik (London, Mletci, Rim i Tridentski koncil). Iz Venecije se dopisivao s dubrovačkim vlastelinom Marinom Zamanjom, španjolskim povjerenikom u Dubrovačkoj Republici. Bio je jedan od najboljih poznavatelja klasičnih jezika te arapskoga i hebrejskoga. Promicao tiskanje antičkih spisa. Autor povijesnog teksta Rat u Granadi (La guerra de Granada) o vojnome pohodu protiv pobunjenih pokrštenih muslimana 1567–1571., objavljena 1627., prvog objektivnog opisa rata na španjolskome jeziku; djelo je pisano dotjeranim stilom humanista odgojena na latinskim izvorima. Zagovornik pisanja u »talijanskim« metrima. Pripisuje mu se autorstvo najpoznatijega pikarskoga romana Lazarillo de Tormes. Sabrana mu se djela objavljuju od 1610. Njegova golema privatna knjižnica danas je dio knjižnice El Escoriala.